Što radim kada nemam inspiraciju

Odakle dolazi inspiracija?

Svi volimo vjerovati da inspiracija dolazi kao munja iz vedra neba. Da će se odjednom pojaviti savršena ideja, savršen motiv ili rješenje za projekt. Iskreno, kroz godine rada naučila sam da se to događa puno rjeđe nego što mislimo.

Neki dan mi se baš nije dalo raditi. Ljetni mood učinio je svoje. Čekala sam da mi se leđa malo oporave kako bih mogla završiti zid kod klijenata. Dan prije sam nezgodno uhvatila kantu materijala i dobro me presjeklo u leđima. Ništa novo u ovom poslu.

U međuvremenu sam trebala izraditi nekoliko uzoraka dekorativnih tekstura.

Polako sam krenula raditi uzorke, ali nije išlo. Sve je izgledalo bezveze. Jedan pokušaj, drugi pokušaj, treći pokušaj… ništa posebno. Onda se pojavi onaj tihi osjećaj panike. Da sam stala u tom trenutku, vjerojatno bih zaključila da jednostavno nemam inspiracije.

Ali nastavila sam.

Nakon nekoliko pogrešaka i dosta isprobavanja, odjednom se pojavila ideja. Zatim još jedna. Na kraju sam od planirana dva uzorka dobila čak tri koja su mi stvarno dobra i koja bih bez problema koristila na projektu.

To me ponovno podsjetilo na nešto što već dugo znam – inspiracija rijetko dolazi sama od sebe. Najčešće dolazi iz rada. Iz iskustva. Iz pokušaja i pogrešaka. Iz trenutaka kada nešto ne ide pa ipak nastaviš dalje.

Naravno da postoje dani kada nam se ne da. Kada smo umorni, kada nas nešto boli ili kada imamo osjećaj da nemamo nijednu dobru ideju. Ali baš tada se često dogodi da se najbolja ideja pojavi tek nakon što napravimo prvi korak.

Možda je inspiracija na neki način i dar. Ali ne onaj koji padne s neba dok čekamo. Više je nalik nagradi koja se pokaže onima koji nisu odustali. Dar koji pronađemo usput, radeći, griješeći, tražeći i pokušavajući ponovno.

Zato, koliko god bilo teško, koliko god se osjećali neinspirirano – lijek je uglavnom isti.

Rad.